Po zamolbi gosp. Jerka Sladoljeva i tridesetak obitelji porijeklom iz Vodica, a sada nastanjenih u Sloveniji, dobili smo prijedlog da u ime Hrvatskog centra kulture u Ljubljani, Slovenija, istražimo i elaboriramo posthumno priznanje za gosp. Milana Juričev Talijaša, gradskom vijeću Vodica, komisiji za priznanja i nagrade.
MILAN JURIČEV TALIJAŠ
Karizmatični zaslužni humanist i altruista – odgajatelj ugostiteljskih kadrova iz Vodica.
Kao HCKL putem naših kanala ( Grand Hotel Union Ljubljana, Gospodarska zbornica) istražili smo lik i djelo gosp. Juričeva u njegovoj tvrtci gdje je prije djelovao kao i u Gospodarskoj zbornici Sloveniji i u nastavku smo slobodni dati naše mišljenje i prijedlog:
Milan Juričev Talijaš je rođen 29. rujna 1905. u Vodicama, a u Ljubljanu dolazi 1935. i ostaje do svoje smrti 1987. (punih 57 godina života i rada u Ljubljani). I nakon umirovljenja, do kraja života bio je aktivan u turizmu Slovenije: najprije u Gostinsko-turističkom zboru Slovenije, kao predsjednik pokrajinskog ugostiteljskog udruženja, dugogodišnji član Vijeća i funkcionar u Turističkoj zajednici grada Ljubljane, a jedno vrijeme i direktor Turističke zajednice Slovenije.
No, najveći dio života odradio je kao direktor hotela Union u Ljubljani koji je zahvaljujući njemu pretvoren u rasadnik kadrova ugostiteljskih stručnjaka iz Vodica. Grand Hotel Union u Ljubljani, postao je svjetski hotelski i turistički brend posebno zahvaljujući i tadašnjem direktoru Mili Juričevu Talijašu ali i dvadesetak ključnih osoba koje su se dokazale u vodstvu i unapređenju kvalitete usluga i svi iz Vodica.
Hotel Union – škola Vodičkih ugostitelja
šezdesetih godina prošlog stoljeća
Milan Juričev Talijaš je u Ljubljanu na školovanje došao prije rata. Na početku je i sam vodio vlastiti ugostiteljski objekt u Ljubljani, a zatim nakon stečenih vještina i školovanja preuzeo (1947. godine) hotelsku kuću Union koja je nakon rata bila nacionalizirana i pretvorena u društveno vlasništvo.
Bio je izraziti antifašist, pokazao se je kao vrijedan branitelj i borac za ljudska prava u Sloveniji, ranjavan, osuđivan od Orjune i na kraju nagrađivan najvišim državnim priznanjima onog vremena. Imao je, prije svega veliko samopouzdanje, vrlo zgodan i naočit čovjek kojeg se zbog njegove karizme i nastupa moralo primijetiti. Radi sportskog izgleda imao je nadimak Tarzan. Poznavali su ga kao vrhunskog stručnjaka i organizatora, dobrog i prijaznog u komunikaciji ali prije svega kao čovjeka i prijatelja, uvijek duhovitog veseljaka. Jedan od njegovih intimusa i prijatelja bio je i Vodički slikar i pjesnik Ive Čaće. Skoro da nije bilo osobe u njegovom okruženju kojoj nije pomogao, kako stručno tako i ljudski, bilo da se radilo o zaposlenju, bolesti, obiteljskim problemima ili životnim savjetima.
Dio kadrova osposobljavao je učenjem uz stare majstore, konobare i barmene koji su bili garancija za svojevrstan majstorski ispit iz ugostiteljstva za koji i u ono vrijeme nije ni treba diploma. No on se potrudio da sve te kadrove školuje u Gostinskoj šoli u Ljubljani i tako pomogao da stotinjak siromašnih obitelji iz Vodica stekne znanje i diplomu ali i praksu u tada najpoznatijoj hotelskoj kući u Sloveniji uz prave majstore hotelijerstva i njihove kasnije pisane preporuke.
Za prijem u hotelsku ili ugostiteljsku službu dovoljno je bilo samo dokazati da si radio u hotelu Union, nego koju si školu završio. Dokazati da si radio kao kuhar kod poznatog chefa u ljubljanskom Unionu bilo je tada na razini završene kuharske akademije jer je Union već tada bio brend.
Kako se tako dobar čovjek i humanist ne bi zaboravio a posebno u njegovim Vodicama, naša bi preporuka bila da se na njegovu staru rodnu kuću u Vodicama postavi spomen ploča s kratkom posvetom:
“U ovoj kući je rođen Milan Juričev Talijaš 1905. godine, čovjek velikog srca, humanist, prijatelj i zaslužni odgajatelj vodičkih ugostitelja”.
Na ovoj slici su 23 osobe iz Vodica koje su odškolovane
pod njegovom dirigentskom palicom
Bio je i animator djece svojih djelatnika za Novu Godinu i |
Smatramo da je naša dužnost prepoznati najbolje među nama, nagraditi pa makar i posthumno njihova dobra djela i tako dati primjer novim generacijama u izgradnji boljeg i pravednijeg svijeta. Jer da smo u ovom svijetu imali više osoba takvog kalibra, svijet bi bio puno bolji za život.
I na kraju on je stalno ponavljao za svoga života: “ Ja sam ostao dušom i tijelom Vodičanin, svaki vaš uspjeh me veseli, a sve što je slabo u Vodicama, žalosti i mene”.
Pripremio Jakov Sladoljev
